|
JA I NOVAC
Desimir D. Ivanović Pravci rada
na seminaru - radionici
“Novac se ponaa prema meni onako
kako se ja ponaam prema drugim ljudima.”
Novac je jedna od centralnih stvari u naem ivotu i to nije
nikakva novina. Kroz istoriju novac je uvek pratio čoveka. U nekim
periodima novac je bio u formi bivola, kasnije zlatnika, a danas u formi
kreditnih kartica i elektronskog plaćanja preko kompjutera, ali je
uvek sluio istoj svrsi. Kroz te razlike u formama novca, moemo
pratiti razvoj čoveka i drutva. Činjenica je da smo u
poslednjim decenijama postali mnogo vie zavisni od novca i da je
novac danas prisutniji u naem svakodnevnom ivotu nego ikada
ranije. Naa preokupiranost novcem je nekako ipak povrna i
svodi se na njegovo posedovanje, to je za nas prevenstveno neto
to stičemo i gubimo. Obično se ne uputamo da razumemo
njegove dublje aspekte, pravu prirodu i svrhu novca, kao i njegovu vezu
sa nama samima, sa naom sopstvenom prirodom, procesom individualnog
i grupnog osvećivanja, i sopstvenim ličnim razvojem. Za ovo
poslednje, novac predstavlja izvrni motivirajući faktor i merilo
ostvarenosti. Cilj ovog naeg razmatranja je da bolje shvatimo prirodu
i svrhu novca, drugim rečima: da izadjemo iz pozicije rtve
i nemoći, da preispitamo i korigujemo sopstvenu ličnu filozofiju
po ovom pitanju, kao i da sebe motiviemo, kako bi uz usvajanje odredjenih
principa i alata, bolje praktično funkcionisali u ovom vanom
ivotnom domenu.
Novac je kompleksna tema. Prisutan je svuda, i često predstavlja
samu sr svih ljudskih relacija i aktivnosti. On je neto slično
kao vazduh koji diemo. Ipak, vazduh ne moemo prisvojiti, steći
ili izgubiti. No, kao sto smo vazduhom i disanjem neraskidivo povezani
sa prirodom i svojim bliim i daljim okruenjem, tako smo isto
novcem povezani sa ljudima. Ako je tačno da se naa svesnost
moe podizati samo u relaciji sa drugima, onda novac u tome igra
nesumnjivo vanu ulogu. I, kao to nikada ne razmiljamo
o tome da prestanemo sa disanjuem, zar nebi isto tako, lako i spontano,
trebali da se odnosimo i u naim relacijama sa drugima, tokom medjusobnog
protoka novca. Jer, kao i vazduha, novca postoji svuda i ima ga u neograničenim
količinama.
Iz tog razloga, gornji moto koji se nalazi u zaglavlju ovog članka
je izabran kao ideja vodilja naeg ličnog pristupa u obradi ove teme.
Ekonomisti nas uče da se prava vrednost neke novčane valute
odredjuje prema količini zlata koja se za nju moe kupiti. Moda
je to i za nas neki dobar trag. Da probamo da ga malo sledimo i da vidimo
ta iz toga moe naučiti. Prvo, zlato je metal koji je
svuda prisutan, opet slično vazduhu, ali se nalazi po pravilu samo
u tragovima, u vidu finog praha. Veoma retko se sreće u gromadama i većim
količinama. Ima specifični afinitet prema svetlu, koje upija
ali ne zadrava, već ga odmah izračuje ponovo napolje. Ima stabilnu
strukturu i veliku specifičnu teinu. Veoma je elastičan
metal ( od jednog grama zlata moe se napraviti nit duga dva kilometara
) i jak je (ica prečnika dva milimetara moe da dri
teret od 60 kilograma).
U ovim karakteristikama zlata kao metala krije se i odredjena simbolika,
koja nam moe pomoći da bolje razumemo i unapredimo sopstveni odnos
prema novcu.
Dobar deo naeg odnosa sa novcem je vezan i za nas poslovni identitet.
Ko sam ja zapravo u poslovnom smislu? Sta sam naučio, za ta
sam se kolovao, ta znam, u čemu sam ja to posebno dobar
i ta volim da radim ? Iz kog domena su moji prirodni kvaliteti i
talenti? U jevrejskoj kulturi se smatra da najveći greh koji jedna
osoba moe da učini prema Bogu je, da ne koristi svoje prirodne
nadarenosti i talente. Kada to saznamo, onda nam predstoji jo jedan
značajan korak, a to je da sa ideje bavljenja sobom ( “how
can I look after myself”) predjemo na to: kako biti
koristan drugima (“ how can I serve mankind”).
Odnos prema novcu svakog pojedinca u velikoj meri je vezan i
za nasledje i porodične ablone. Ernst Jinger, kae:
“ Presudno je to većina ljudi nije, u dui svojoj, sposobna
za bogatstvo, čak ni za vrlo skromno imanje. Ako im ipak spolja pripadne,
ono im isklizne i nestane bez traga. Moda ih jo i unesreći.”
Naravno, ti unutranji negativni abloni i programi se
mogu osvestiti, demistifikovati, i svesno i odgovorno preuzeti nove pozicije
i stavovi. Svaki pojedinac moe da realno i odgovorno odredi svoje
finasijske i materijalne ciljeve, da razvije disciplinu i odgovornost
u pravcu njihovog sprovodjenja, kao i da uspostvljanjem ličnog knjigovodstva
prati ostvarljivost i realizaciju zacrtanog.
ta je zapravo novac i kako bi ga mogli definisati?
Za pristup i potrebe ove radionice, mi novac definiemo kao neto
za ta razmenjujemo svoju ivotnu energiju. To je ono to
dobijamo u zamenu za svoje potroeno vreme i energiju.
Cilj rada na temu novca je ostvariti finasijsku nezavisnost
i samostalnost, koju bi opisno predstavili kao stanje: kada neto
to nam ne odgovara, ne moramo da radimo iskljućivo radi novca i
kada ne moramo da se odričemo nečega, do čega nam je stvarno
stalo, samo zato to nam za to nedostaje novac.
I vie od toga, ova radionica nam moe značajno pomoći
da kroz proces dubljeg razumevanja naeg ličnog odnosa prema
novcu otkrivamo svoje najvie ivotne ciljeve i samu svrhu naeg
zivota. U tom smislu, učestvovanje na ovoj praktičnoj radionici predstavlja
jednu interesantnu i uzbudljivu avanturu, nalik na mitske priče o
traganju za izgubljenim blagom. Poenta tih priča i njihova sakrivena
poruka je da se zlato zaista krije u svakome od nas. Videli smo već da
se taj metal obično nalazi u formi finog praha koji eli sunce,
pa shodno tom simbolizmu, sopstvene senzibilnosti i talente treba prepoznati,
sakupiti, dati im formu i estetiku, izneti na svetlo dana i sa njima svakodnevno
ulaziti u odnose otvorene i odgovorne razmene sa drugima.
Desimir D. Ivanović , učitelj
kliringa i trener za ljudske resurse. Osnivač i direktor “Dijade”
Agencije za lični razvoj, komunikaciju i savetovanje, sa seditem
u Zaječaru. Diplomirani inenjer, specijalista za organizaciju
rada (obuka i razvoj kadrova). Od 1990 do 2004. godine je uglavnom iveo
i radio u inostranstvu, u vie zemalja Evrope, Kanadi, SAD i Australiji.
|
_________________________________________________________________________________________________________________________
KAKO RAZVIJATI SPOSOBNOSTI NEOPHODNE
ZA BOLJU POSLOVNU KOMUNIKACIJU?
Desimir D. Ivanović
dipl.in., trener kliringa
Osnovna greka u biznisu: akcenat na novac umesto na odnose.
Vanost komunikacije. Definicija. Cilj. Osnovni elementi: empatija,
dijalog, slaganje.
Kriterijumi za analizu sopstvene komunikacije i proces ličnog usavravanja.
Kada neko propadne u poslu, kada mora da zatvori radnju ili da ugasi
firmu, to je najčeće zbog novca: ne moe da plati poreze,
kiriju, ne pokriva trokove proizvodnje, ne moe da plati nadnice
i sl. Iz toga, automatski i, rekao bih, povrno i pogreno,
izvlači se zaključak da je: biznis jednako novac. Takva unutranja
pozicija, bilo da je ona svesna ili nesvesna, fokusira čovekovu panju
u tom pravcu i udaljava ga od onog to je dublje i bitnije, odnosno
od onoga to predstavlja sutinu svakog posla ili biznisa, a
to su: njegovi odnosi sa drugima.
Ako zamislimo dva obućara, koji na početku karijere imaju iste startne
uslove, na primer, radnje im se nalaze u istoj ulici i obojica su podjednako
dobri i veti u svom zanatu. Dvadeset godina kasnije, jedan od njih
ima fabriku cipela, dok je drugi i dalje sam u istoj radnji. Ako se zapitamo,
kako je do toga dolo? Koji je to bio presudni faktor da ovaj prvi
toliko napreduje. Odgovor je: komunikacija. Njemu je bilo lake da
radi sa egrtima - obučava ih i nadgleda njihov rad - kasnije
ih je zapoljavao i postepeno sve vie proirivao svoj
posao.
Komunikacija je danas jedna od često upotrebljavanih reči. Sam
termin potiče od latinske reči communicare, to znači
razgovarati, sporazumevati se, dogovarati se, raspravljati, izlagati neto
itd. Komunikacija se definie kao "proces (ili zbir procesa)
u kome se informacije emituju i primaju" (1) ili kao"proces
emitovanja ili primanja signala i poruka ". (2) Pri tome se pojanjava
da pod "informacijama" podrazumevamo mnogo toga: činjenice,
ideje, stavove, namere, ali i gestove, poloaje tela, izraze lica,
odevanje, zvuk ili boju. Pod "signalima i porukama" bismo mogli
uvrstiti i predaju ili izmenu materijalnih objekata, kao na primer, poklona.
U definiciji koja se koristi u kliringu, naglaava se da je to slanje
ili primanje signala ili informacija izmedju dvoje ili vie svesnih
individua. Reč "svesnih" pojanjava da se tu radi
o komunikaciji koja proističe iz ličnog izbora, koja je odgovorna
i koja uključuje etiku. Definicija koja bi bila blia onome
to bi odredili kao poslovna komunikacija, jeste da je to "proces
svrsishodnog i razumljivog prenosa ideja misli i osećanja medu ljudima".(3)
U vezi sa definicijom je i pitanje cilja komunikacije, inače će
predhodne definicije izgledati preterano iroke. Prema njima su,
telepatija, ili razmena vatre izmedju sukobljenih strana na bojnom polju,
takodje vid komunikacije. Bez ulaenja u dubinu i irinu ovog
pitanja, ako se ograničimo na posmatranje komunikacionih situacija,
koje imamo u naim svakodnevnim odnosima sa drugima, zapazićemo da
se cilj uvek odnosi na razumevanje (R), odnosno na bolje shvatanje nečega,
počevi od čoveka samog, pa sve do najsitnijih pojedinosti,
koje se odnose na predmet komunikacije. Faktori koje bi mogli da izdvojimo,
a koji u medjusobnoj komunikaciji doprinose brem dostizanju efekta
razumevanja su sledeći:
1. Empatija (E). Definiemo je kao "uključivanje osećanja
". Komunikacija nije samo mentalni proces. čovek učestvuje
i sa svim onim to oseća. Ako su ta osećanja pozitivna, lake
se ostvaruje razumevanje.
2. Dijalog (D). Za lou komunikaciju se ponekad kae da je to
"dijalog gluvih", to će reći da izostaje sluanje
i naknadno razmiljanje ili unutranja kontemplacija i obrada
o onome to se čulo od druge strane, kao i uticaj, uplivisanje
toga na nastavak razgovora i obilikovanje zajedničkih stavova.U pregovorima
često srećemo takvu situaciju, kada su obe strane ukopaju u svoje
rovove i nisu spremni da prave nikakve stvarne pomake. Takve situacije
se onda zavravaju na sudu (princip pravde), ili na bojnom polju
(princip jačih zuba i miića).
3. Slaganje (S), realnost, zajednički interesi. Lake je graditi
odnos i bre stići do uzajamnog razumevanja ako imamo isto ili slično
miljenje, odnosno interese, po bitnim pitanjima.
Iz ovoga proističe da je:
R = E + D + S
Komunicirajući sa drugima čovek na najbolji način predstavlja
sebe u najirem smislu te reči. Komunikacija nas otkriva i izlae
riziku da mi sami, nai stavovi ili interesi, koje zastupamo, budu
prepoznati i prihvaćeni ili pak odbačeni. Znači, da će
najvećim delom kvalitet nae komunikacije zavisiti od stupnja
razvijenosti naih optih sposobnosti, kao i od toga u kojoj
meri smo načisto sa stavovima i interisima koje zastupamo . Drugi
faktor koji će uticati na kvalitet ili efektnost nečije komunikacije
jeste iskustvo ili trening. U klirinu primenjujemo na destine vebi
komunikacije, koje imaju za cilj razvoj svih onih bitnih sposobnosti koje
sadri komunikacioni proces, kao to je: sposobnost oputanja
u prisustvu drugih, fokusiranje panje, sposobnost suočavanja
ili konfrontacije, slanje komunikacije, prijem ili sluanje, ignorisanje
ličnih prvokacija ili sabotaa, kompletiranje komunikacionih
ciklusa, podsticanje i potvrdjivanje, emocionalne kontaminacije ili prvokacije
i druge. Uvebavanje i napredovanje kod svake od ovih pojedinačnih
vebi doprinosi popravljanju optih komunikacionih sposobnosti,
i dovodi do bolje i efektnije komunikacije. Oba ova faktora: rad na sebi,
kojim se u osnovi bavi lični razvoj, terapija, koučing ili trening
iz komunikacije, su relativno spor i dugotrajan proces, koji zahteva rad
sa dobro obučenim i specijalizovanim kadrovima, koji postoje samo
u razvijenijim sredinama.
U ovom poslu se dosta teko napreduje kada čovek sam sebe posmatra
i samostalno uči i dogradjuje se. To donekle postaje lake kada
kroz predhodni ili uporedni lični rad na sebi (mentalni i emocionalni)
i trening iz komunikacije već napravi neke pomake. Ipak, o čemu bi svako
mogao da povede vie računa u svojim poslovnim komunikacijama sa
drugima:
1. Ekstravertnost - intravertnost. Svaki čovek je po prirodi vie
ekstravertan ili intravertan. U komunikaciji i jedna i druga pozicija
su podjednako vane. Ekstravernost je neophodna kada se govori, kada
se pruaju dokazi ili obrazlau stavovi, vri prezentacija
nečega i sl. Intravernost je neophodna kod pripreme, izbora i osmiljavanja
nastupa ili pregovaračkih strategija, kao i kod kasnije analize, izvlačenja
zaključaka i donoenja odluka. Kada čovek kod sebe nije izbalansirao
ove dve krajnosti, onda ekstravertne osobe mogu ostaviti utisak negativan
utisak na druge, kao: osećaj agresivnosti, arogancije, povrnosti
i dr. Intravertne osobe mogu delovati povučeno, nesigurno, neubedljivo.
Stres, frustracija i nezadovoljstvo pratiće i jednu i drugu krajnost.
Zato je potrebno da ljudi koji su po prirodi vie ekstravertni, čeće
stavljaju sebe u "drugi plan" i da treniraju da budu paljivi
sluaoci, nastojeći pri tome da bolje shvate i vie se uive
u poziciju drugih. Intravertni treba da koriste svaku priliku da uzmu
reč i da vebaju da due i glasnije govore.
2. Centriranost - integrisanost uma, emocija i tela. Dominantni nivo funkcionisanja
kod većine ljudi je mentalni, pri čemu se ignoriu emocije i telesne
senzacije. Zanemarivanje takvih signala, kao i loe baratanje sa
njima: brzopletost i odsustvo strategije kod njihovog ispoljavanja, moe
poslovnog čoveka skupo da kota, posebno kada se radi o vanom
nastupu ili u momentu donoenja vanih odluka. Iz psihoterapije
znamo da takva odsečenost, razdeljenost izmedu uma i emocija, daje negativne
konsekvence na čovekovo ukupno psiholoko i telesno zdravlje.
3. Poslovan čovek mora biti odgovoran za svoje mentalno i emocionalno
stanje i sposoban do dobro upravlja sa samim sobom. Tu spada i etika:
mora znati ta je u redu a ta nije u vezi sa svojim poslom,
kao i granice fleksibilnosti do kojih moe da ide, i konsekvence
koje je spreman da preuzme u pogledu rizika. Takodje, treba da bude spreman
da se suoči sa mentalnim stavovima i emocijama drugih. Čovekove
misli i osećanja su ponekad sklona naglim promenama, koja kad-kad mogu
biti blokirajuća i zastraujuća. ta da čini neko koji na samom
početku vanog sastanka bude preplavljen negativnim mislima i uznemirujućim
i teko definisanim osećanjima? Ne moe tek tako da ustane i
ode. Da li su to samo tigrovi od papira, ili neki vani signali i
podsticaj da otvori neke nove puteve? Moda samo treba da se podseti,
ili da ponovo preispita, svoje preuzete obaveze ili ciljeve koje je sam
sebi postavio?
4. Kompletirati komunikacione cikluse. Odgovarati na potu. Potvrditi
prijem nečije poiljke. Dati fidbek osobi koja to očekuje, i slično.
Ponekad je neophodno diplomatski izbeći odgovor ili ignorisati neto
to je očigledna glupost.
5. Biti spreman da se suoči sa krizom u odnosima. Ljudski odnosi
su prilično nestabilna kategorija. Kod malih firmi preterana zavisnost
od neke druge firme ili osobe, u slučaju promene odnosa, moe
dovesti do bankrotstva. Uporedno sa izgradnjom nekog odnosa i uspostavljanja
stabilnih relacija, treba razvijati i ostale alternativne opcije, tako
da se nikada ne dodje u poziciju zavisnosti.
6. Biti otvoren i znatieljan i izbegavati brzo donoenje sudova
o drugima. Ako nekog treba bolje upoznati, postavljati odabrana pitanja
i biti paljiv slualac. Sluanje i dranje panje
na drugome je akt afiniteta.
7. Biti strpljiv. Komunikacija, gradnja odnosa, ostvarivanje razumevanja,
prijateljstvo, je po pravilu vrlo spor proces. Ne uriti se. Uspean
poslovan čovek bi trebalo da ima razvijen svoj "privatni krug"
i dovoljno dobrih odnosa i prijatelja u njemu, kako ne bi osećao hroničnu
"glad" za bliskost i stvaranje novih prijateljstva u svom "poslovnom
krugu". Poslovna prijateljstva su determinisana interesom i potrebom
za ličnim i profesionalnim uspehom ili materijalnim opstankom, te obično
traju samo do one tačke dokle se ti zajednički interesi poklapaju. Da
parafraziram Engleze po pitanju njihove spoljne politike: "Engleska
nema svoje večne prijatelje, ali ima svoje večne interese".
8. I na kraju, kod suočavanja sa problemima i konfliktima, kada je potrebno
donositi odluke, dati prednost onim reenjima koja čoveka ili firmu
čine bliim i otvorenijim za druge, umesto da ga udaljavaju i zatvaraju.
________________
Predavanje odrano u Beogradu, 8. januara 2003. godine, studentima
četvrte godine Fakulteta organizacionih nauka.
KLIRING je sistem teorije i prakse, koji se koristi kod pomaganja ljudima
radi reavanja njihovih problema i ivotnih tekoća,
proisteklih iz sopstvenih mentalnih, emocionalnih, telesnih i duhovnih
uzroka i potreba, kao i medjusobnih odnosa sa drugima. Praksa kliringa
se odvija putem komunikacije i kontemplacije izmedju obučenog klirera
i klijenta, na nivou svesnih individua, u ravnopravnom, sigurnom i etičkom
odnosu.
Cilj kliringa je da pomogne ljudima da razviju svoje sposobnosti za odnose
sa drugima i da potpunije koriste svoje potencijale i talente, kao i da
unaprede stupanj svoje autonomije i slobode, sposobnost izbora (donoenja
odluka) i podignu nivo lične odgovornosti.
Kliring se najvie koristi u oblasti ličnog razvoja, menadmenta
i psihoterapije.
KOUČING je vetina pomaganja drugima kako bi oni na svom radnom
mestu iskoristili sve svoje potencijale i ostvarili maksimum efikasnosti.
Naravno, radi se najvie o čovekovim umnim sposobnostima.
No, do danas, u nauci jo uvek nemamo definiciju o umu. S toga, ako
je komunikacija uglavnom umna aktivnost, razumljivo je da je nije moguće
definisati neki proces, kada su nam ključni elementi tog procesa
do kraja nepoznati.
U kliringu, um se definie kao skup svih neshvaćenih i neiskuminiciranih
sadraja. Ima četiri dela: (1) sakupljac informacija; (2) centralni
analizator; (3) donosilac odluka, i (4) ego ili ličnost. Um se jo
deli na svesni i podsvesni.
U osnovi, danas, sve razvijenije kole psihoterapije i ličnog
razvoja imaju sopstvenu paradigmu o umu, teoriju o tome kako nastaju aberacije
(duevna patologija) i, metod (i tehnike) lečenja ili oslobadjanja.
Činjenica da postoji toliko veliki broj različitih kola
i pristupa (oko četrdeset) takode govori o sloenosti rada sa
umom, kao i o teini objektivnog i jasnog definisanja tog pojma.
L i t e r a t u r a:
1. L. Damć, Public relations F&F: priručnik za praktične preduzetnike,
Beograd, 1995.
2. J. P. Chaplin, Dictionary of psychology, New York, 1985.
3. V. Filipović, M. Kostić, S. Prohaska, Odnosi s javnoću, Beograd,
2001.
___________________________________________________________________________________________________________
ČETIRI TIPA PARTNERSKIH ODNOSA
Desimir D. Ivanovic
trener kliringa
Na sesije kliringa, bilo da se radi o kratkotrajnom savetovanju ili
u svrhu nekog dueg i dubljeg rada na sebi, najčeće
dolaze osobe starosti izmedu 30 i 60 godina. Jedna od čestih oblasti
njihovog interesovanja i rada, čak dosta često i dominantna,
jeste: odnosi sa osobama suprotnog pola, odnosno muko-enske
relacije. Na osnovu sopstvenog dvadesetogodinjeg iskustva, zavisno
od stanja u pogledu njihovih partnerskih odnosa, podelio sam ih u četiri
osnovne kategorije. Ove kategorije se lako diferenciraju na osnovu kriterijuma,
koje u ovom tekstu navodim, ali ih ipak ne treba shvatiti kao monolitne
blokove, s obzirom da postoji puno specifičnosti i medjusobnih preklapanja.
1. NAIVNO-DISFUNKCIONALNA KATEGORIJA. Ovde svrstavam sve one koji su navrili
trideset godina a nisu udate ili oenjeni, niti imaju stalnog partnera.
Njihove predhodne veze su po pravilu bile neuspene i ostavile su
odredjene negativne posledice, kako na emocionalnom tako isto i na mentalnom
i telesnom planu. Naravno, ne u meri da bi odustali od traenja novog
partnera, naprotiv, tenja za novim partnerom često i jeste
njihova glavna preokupacija. U radu sa njima, lako se pronalaze mentalne,
emocionalne i telesne disfukcionalnosti vezane za suprotni pol, u vidu
komunikacionih tekoća i blokada, odsustva osećaja granica,
manipulativnog ponaanja, stida i grie savesti, krutih mentalnih
stavova, emocionalnih naboja ili hladnoće, odnosno odsustvo kontakta
sa sopstvenim osećanjima, to sve i inače predstavlja standardne
oblasti terapijskog rada. Njihove telesne disfunkcionalnosti se tiču
odnosa prema seksu i sopstvenom telu. To su po pravilu loi ljubavnici,
osobe koje imaju problema sa orgazmom i potencijom. Često se radi
o vrlo intelegentnim, obrazovanim i privlačnim osobama, ponekad vrlo
uspenim na profesionalnom planu. Takva disproporcija i neharmoničnost
u razvijenosti pojedinih funkcionalnih sposobnosti, kao da čini njihov
unutranji konflikt jo otrijim i teim u smislu
pronalaenja sopstvenog "puta spasenja". Kada se radi o
devojkama iz ove kategorije, naročito onim obrazovanim, koje po interesu
za rad na sebi, zapravo i predstavljaju najčeću klijentelu,
često srećemo vrlo visoke standarde u pogledu budućeg partnera.
One trae mukarca sličnih godina, obrazovanog, fizički
privlačanog, zdravog, uspenog u svom poslu, solidnih materijalnih
prihoda, i plus: da je slobodan i zaljubljen u nju. Objektivno posmatrano:
mala brojnost takvih kandidata i odsustvo fleksibilnosti, odnosno dosledna
istrajnost u implementaciji ovih visokih kriterijumima, kao i osećaj
karakterističan za to ivotno doba "da ima jo puno
vremena", su najčeći razlozi to takve osobe
udju i u svoje četrdeste godine bez, partnera. Zato sam nazvao ovu
kategoriju, pored disfunkcionalna jo, i naivna. U čemu je zapravo
njihova iluzija? Pa jednostavno, posle trideste godine retko se moe
naci, u isto vreme, i uspean i slobodnan mukarc. Takva kombinacija
je tada relativno retka. Ti mukarci su se mogli sresti samo u predhodnoj
dekadi. U tridesetim, uspeni mukarci su vec oenjeni,
ili imaju stalnu partnerku, a oni koji su slobodni pripadaju ovoj istoj
naivno-disfunkcionalnoj kategoriji, to naravno, nije uvek lako uočljivo.
Takva veza se onda često zavrava novim razočarenjem, osim
u onim kombinacijama kada su im individualne patologije medjusobno kompatibilne.
Zato je to tako? Kakva je to bitna razlika izmedju dvadesetih i
tridestih godina? ivotna energija koja se nalazi u svakoj osobi
je do kraja dvadesetih godina, tacnije do 26 ili 27. godine usmerena na
telesni i ukupni razvoj organizma. Nakon tog perioda, telesni razvoj se
zavrava i ta energija, koja sada postaje slobodna, treba da bude
ponovo u neto kanalisana, kako ne bi postala "divlja"
i tako počela da stvara uslove za nastajanje i razvoj duevne
patologije. U najkracem, nju je najbezbednije kanalisati u dva pravca.
Jedan pravac je posao, a drugi formiranje sopstvene porodice, odnosno
redovan seksualni ivot. Vecina ljudi u tom dobu to tako i uradi.
Naravno, postoje i mnogobrojne forme kompezacija, i u osnovi, bolje ili
loije ekonomisanje sa sopstvenom ivotnom energijom. Neko ko
je umetnik, naučnik ili sportista, posebno ako je ambiciozan i ima
visoke ciljeve, moe da napravi dobar izbor, tako to ce vie
svoje energije usmeri u tom pravcu, dok ce svoj seksualni ivot i
osnivanje porodice staviti , za odredeno vreme, u drugi plan. Tu sada
odredenu ulogu igraju i razlike u polovima. Ako uzmemo da je osnovni cilj
braka radjanje i podizanje dece, onda devojkama nakon četrdesete
godine moe biti vec kasno za brak. U stvarnosti to i jeste najčece
tako. Da parafraziram Čarlsa Bernera, osnivača kliringa, koji
kae: vecina devojaka se uda do svoje tridesete godine; od 30-te
do 40-te, situacija se menja - udace se samo polovina, dok ce druga polovina
ostati neudata, i ta polovina koja se nije udala do svoje četrdesete
godine se verovatno nece nikada ni udati. Mukarci su tu naravno
u povoljnijoj poziciji. Naročito intelektualci, koji počinju
da se poslovno iskazuju tek posle četrdesete godine. Otuda i ona
narodna izreka: Oeni sina kad hoce, a cerku udaj kad moe.
to se tiče mukaraca iz ove kategorije, oni su često
psiholoki nezreli i nisu spremni da preuzmu odgovornost koju nosi
brak. Plai ih svakodnevno suočavanje sa haotičnim enskim
umom, njihovom stalnom potrebom da budu sluane, česti iskazi
nezadovoljstva i emocionalne drame.
Ponekad, čak i kratak izlet ili avantura sa osobom koja dobro funkcionie,
ovoj kategoriji moe da dosta pomogne. Takvo iskustvo im obezbjeduje
dobar model za uspean i funkcionalan odnos, koji njima obično
nedostaje, i moe da im povrati, često već davno, izgubljeno
samopouzdanje i nadu. Uz to, fizički kontakt i doivljaj sopstvenog
tela kroz seksualni odnos moe biti značajan prelomni trenutak
za susret i kratkotrajnu integraciju uma i tela, i (za neke od njih) nikada
ranije doivljeni osećaj potpunog zadovoljstva. Setimo se samo jednog
od velikih pionira: Vilhejma Rajha, koji je tvrdio da su jedini momenti
istinskog psiholokog zdravlja prisutni samo u tih nekoliko minuta
nakon orgazma.
I mukarcima i enama u ovoj kategoriji, a naročito u tridesetim
godinama, s obzirom da su tada svi putevi jo uvek otvoreni, je veoma
dobro da investiraju u sebe i svoj lični razvoj. Veliki broj njih tada
jo uvek nije svestan činjenice da im je neophodna pomoćsa strane,
od drugog, niti znaju kako da to ostvare. Kliring im pomae da se
oslobode emocionalnih naboja i opterećenja vezanih za predhodne veze,
da steknu sposobnost za bolji kontakt i bliskost sa drugim osoboma, da
sagledaju bolje svoje ciljeve, da se oslobode stida i grie savesti,
kao i predrasuda i fiksiranih stavova u vezi sopstvenog tela, seksualnosti
i suprotnog pola. Time se otvara put za bolji odnos sa sopstvenim emocijama
i sopstvenim telom, čije stvarne potrebe ova kategorija hronično ignorie.
Nakon četredesete, uobičajni krizni period sa kojim se susreću svi ljudi,
ovu kategoriju jo tee pogada. Kliring im tada pomae
da se sa krizom lake suoče, da redefiniu svoje ivotne
ciljeve i da otkriju nove motive i ivotni elan neophodan za budućnost.
2. KATEGORIJA DOMAĆICA - DOMAĆIN. U ovu svakako najbrojniju
kategoriju, svrstao bih sve one koji ive zajedno, obično venčani,
i imaju zajedničke projekte vezane za radanje i podizanje dece, posao,
novac, kuću i dr., ili imaju stalnog seksualnog partnera. S obzirom
da smo svi začeti u medusobnoj vezi oca i majke i najčeće
rodjeni u porodicama, to nam dode kao prirodna shema iz detinjstva, koju
nesvesno elimo da sledimo i reprodukujemo. Ona proizilazi i iz naih
najdubljih instiktivnih impulsa za opstankom vrste, kao to je i
snano podrana od crkve i drutva, s toga, bar za većinu
ljudi, ovo bi bila najbolja kategorija u kojoj bi se trebalo naći krajem
svojih dvadesetih godina.
Problemi na koje se najčeće nailazi kod ove kategorije
su veoma brojni i raznovrsni, kao to nam to govori i narodna izreka:
svi srećni brakovi su srećni na isti način, dok je svaki
nesrećan brak nesrećan na svoj način. Kao ni kod ostalih
kategorija, u jednom ovakvom kratkom tekstu ne moemo da se upustimo
u neko ire i iscrpnije razmatranje sveukupne problematike partnerskih
odnosa. Sumirano, veliki deo tekoća sa kojima se parovi svakodnevno
susreću proističu iz medjusobne nekompatibilnosti, u pogledu
zajedničkih ciljeva, vrednostnih sistema, ivotnog stila i dr.
To se posebno odnosi na zajednički seksualni ivot, to
samo potvrdjuje već raireno uverenje da svi problemi iz medjusobnih
partnerskih odnosa potiču iz spavaće sobe. Seksualna energija
i to kako se sa njom barata, odnosno kakav seksualni ivot neko vodi,
predstavlja najbolju sliku, ili najbolji psiholoki test, neke osobe
u celini. Kakav će biti seksualni ivot izmedu dvoje ljudi zavisiće
od vie faktora: medjusobne prisnosti, poverenja, fizicke privlačnosti,
odnosa sa sopstvenim telom, zdravlja, iskustva, ali i drugih faktora koje
često nije lako dokučiti, a koji čine da seksulni odnos
kod pojedinih parova bude potpuni debakl, a kod drugih da ide do nivoa
vrhunskog zadovoljstva, i to ne samo telesnog, već i emotivnog i
duhovnog. Kada je ova druga situacija u pitanju, takvi parovi su u startu
oputeniji i lake funkcioniu u medusobnom odnosu, gotovo
i da im nije neophodno da budu vezani drugim zajedničkim projektima,
a lake i jednostavnije kompenziraju u druenjima sa drugima
sve ono to im nedostaje u odnosu sa svojim bračnim partnerom.
Medjutim, kako veliki broj ljudi u brak i medjusobni ivot stupaju
kao mladi i neiskusni, ili iz predhodne naivno-disfunkcionalne kategorije,
često je njihov zajednički seksualni ivot u samom startu
problematičan. Takva veza je onda potencijalno stalno nemirna i uzburkana
i tee ju je tititi i očuvati. U tom slučaju, zajednički
projekti koji povezuju dve osobe, postaju neophodni da bi se veza odrala,
kao to su: radanje i podizanje dece, zajednička profesionalna
aktivnost, imovinski i materijalni interesi, ali i sve drugo to
za oba partnera ima smisla kao deo istih ili sličnih sistema vrednosti
i to u krajnosti kanalie zajedničku energiju ka istom
cilju.
Kliring, putem individualnog rada ili radom u paru, pomae im da
ostvare veći stupanj medjusobnog razumevanja, povećaju dijalog
i bliskost, kao i da osveste i bolje definiu svoje zajedničke
ciljeve, odnosno medjusobna očekivanja i pravila igre (ugovor).
3. EMOCIONALNO-SEKSUALNI ADIKTI. Ovde dolaze oni koji imaju vie
od jednog seksualnog partnera ili koji često menjaju svoje partnere. Zatim,
osobe koje su sklone vanstandardnim seksualnim praksama ili svakodnevnom
seksualnom samozadovoljavanju. Tu mogu spadati i pojedine osobe iz prve
kategorije i u tom smislu se ove dve kategorije mogu donekle preklapati,
kao to je to slučaj i sa drugom i četvrtom kategorijom.
Kao i kod drugih adikcija, na primer kod droge i alkohola, i ovde mogu
biti različiti uzroci, koji svi zajedno često za krajnju pozadinu
imaju stid i griu savesti. Osećaj stida je kao neka unutranja
rana, koja stalno krvari, kao trajni i nepopravljivi hendikep. Čovek
oseća da nije isti kao ostali, da je u nečemu faličan i
da to ne moe da ispravi. Ima osećaj da se mora sakrivati, kako
drugi nebi otkrili tu njegovu manjkavost. Ne javlja se kada je osoba sama
ili u paru, već uglavnom onda kada se nalazi u grupi. Stid nastaje
u ranoj, predverbalnoj razvojnoj fazi i kasnije biva potisnut i prikriven,
sa irokom lepezom ispoljavanja i često zapanjujućim posledicama.
Gria savesti, gledano razvojno, nastaje kasnije, kada je dete počelo
da vie opti sa spoljanjim svetom i da doivljava
konsekvence svojih akcija. To je dakle specifičan doivljaj
nagrade ili kazne za neku izvedenu radnju. Za razliku od stida koji je
jedan generalni i opti osećaj, gria savesti se uvek odnosi
na neto odredeno, na neto konkretno, to je uradjeno
a to nije trebalo, ili na neto to je proputeno
da se učini, a trebalo je to uraditi. Gria savesti je do odredjene
mere pozitivna kategorija, iz tog osećaja moe da se uči,
koriguje neki deo sebe ili svog ponaanja, i postepeno razvije sopstvena
etika. Sa stidom nije tako. Običan čovek ne pravi razliku izmedu
ova dva osećanja, pa su ona obično medjusobno pomeana,
te tako postaju jo tee dostupna za neki tretman i pročićavanje,
a samim time postaju izraenija i stabilnija u svojim neposrednim
i negativnim efektima.
Pored stida i grie savesti, koje su predstavljale mentalnu i emocionalnu
bazu za pojavu i uspostvljanje neke adikcije, i od koje se teko
osloboditi sve dok ta osnova ostane netaknuta, sve adikcije vremenom razviju
i odredene biohemijske promene i zavisnost na telesnom nivou. Na taj način
se formira zatvoren kruni tok u kome se pojedini delovi medjusobno
stimuliu i podstiču. Na primer, ako je neka osoba navikla da
svakodnevno vie puta doivljava orgazam, njegovo ili njeno
telo će u većoj meri proizvoditi supstance koje se pri tome izlučuju.
Ako bi sada ta osoba, iz bilo kog razloga, iznenadno prestala sa tom praksom,
zbog ustaljeno povećane proizvodnje i nagomilavanja takvih supstanci u
telu, ona bi osećala jaku potrebu za seksom i imala bi tekoće da
tu potrebu sada obuzda, jer se ona sa tela direktno prenosi na mentalnu
i emocionalnu sferu, neposredno uzrokujući pojavu pojedinih misli i elja.
Kliring moe pomoći osobama iz ove kategorije da osveste skrivene
mehanizme njihovog ponaanja, da se oslobode stida i grie savesti,
izadu na kraj sa biohemijskim procesima u telu i da transformiu
svoj emotivni i seksualni ivot u pravcu ostvarivanja boljih odnosa
sa drugima, istinskog zadovoljstva, i boljeg ekonomisanja sa svojom ivotnom
energijom.
4. TRANSCENDENTALNA KATEGORIJA. Ovde spadaju svi oni za koje partnerski
odnosi nisu vie ono to bi za njih bilo u prvom planu. U ovu
kategoriju se obično stie u zrelim godinama i to iz druge kategorije,
odnosno, u nju stiu oni koji su se u svojim predhodnim ivotnim
fazama već dovoljno iskazali i realizovali na ovom planu, u smislu
zadovoljavajućeg seksualnog ivota, formiranja porodice i podizanja
dece. Razlog tome, zato u ovu kategoriju nije moguće ili je
tee, doći iz ostale dve navedene kategorije, lei u tome
to ovde nisu u pitanju samo mentalne odrednice, neto to
je neko razumeo, prihvatio, pomirio se, ubedio sebe i sl., već zato
to se tu takodje radi i o emocionalnom i telesnom ostvarenju (realizaciji),
koje nije moguće isfabrikovati - ono se jednostavno desilo ili nije, neto
je doivljeno i kompletirano, ili nije, i tu sada ne postoji kompromis,
pogadanje ili neto treće.
Čovekov odnos sa partnerom u toj fazi je po pravilu dobar, obostrano
zadovoljavajuci u praktičnom i funkcionalanom smislu. Seksualni odnosi
i potrebe mogu biti redje, ali su ispunjavajuće i kvalitetne. Proističu
vie iz telesnih i emocionalnih, a manje iz mentalnih nadraaja
i stimulansa. Osobe u ovoj fazi nalaze načina da lake transformiu
takve seksualne, zapravo energetske i ivotne impulse, tako da je
panja i energija usmerena u nekim drugim pravcima, koji njima izgledaju
vaniji, kao to mogu biti: posao, porodica, hobi, humanitarna,
duhovna ili religizna aktivnost i sl. Rezultat toga je uspeh na izabranom
planu delatnosti. Iako se ne radi o partnerskim odnosima, u ovu kategoriju
bi mogli svrstati i monahe, koji, kada su dobro vodeni vekovnom tradicijom
odredjene spiritualne prakse i kada su i sami disciplinovani i posvećeni
na svom duhovnom putu, uspevaju da transformiu seksualnu energiju
u vie spiritualne ciljeve i dostignuća.
Kada je u pitanju ova kategorija, po ovom pitanju, rad na kliringu nije
potreban, osim u smislu potvrdjivanja i stabilizacije postojeće pozicije.
____________
Predavanje odrano u enevi, 5. novembra 2002. godine
KLIRING je sistem terije i prakse, koja
se koristi kod pomaganja ljudima radi reavanja njihovoih problema
i ivotnih tekoća, proisteklih iz sopstvenih mentalnih,
emocionalnih, telesnih i duhovnih uzroka i potreba, kao i medjusobnih
odnosa sa drugima. Praksa kliringa se odvija putem komunikacije i kontemplacije
izmedu obučenog klirera i klijenta, na nivou svesnih individua, u
ravnopravnom, sigurnom i etičkom odnosu.
Cilj kliringa je da pomogne ljudima da razviju svoje sposobnosti za odnose
sa drugima i da potpunije koriste svoje potencijale i talente, kao i da
unaprede stupanj svoje autonomije i slobode, sposobnost izbora (donoenje
odluka) i nivo lične odgovornosti.
Kliring se najvie koristi u oblasti ličnog razvoja, menadmenta
i psihoterapije.
_______________
Copyright 2003, Desimir D. Ivanovic
|